Emir Sulejmanović: Pozivom u reprezentaciju ostvaruju se moji košarkaški snovi
Nakon četverogodišnje administrativne prepreke, snovi mladog košarkaša Barcelone, Emira Sulejmanovića, počeli su se ostvarivati kada mu je selektor Damir Mulaomerović uputio poziv za dolazak na pripreme bh. košarkaške reprezentacije.
U razgovoru za Anadolu Agency (AA), Sulejmanović, koji je stigao na pripreme reprezentacije u Tuzlu, ali koji se zbog nedavne bolesti treninzima nije mogao posvetiti onako kako bi htio, kaže da se nada da će se što prije u potpunosti oporaviti.
– Imao sam teži oblik angine grla i primao sam penciline, a bolest je ostavila posljedice na cjelokupnom organizmu. Ipak, iz dana u dan moje se stanje poboljšava i dat ću sve od sebe da što je prije moguće budem na raspolaganju selektoru i saigračima. Trenutno radim samo ono što mi ljekarski tim dozvoli. Zdravlje je najpreče i to je nešto na šta ne možemo utjecati, a sve ostalo, ono što je u mojim rukama, potrudit ću se da uradim uz maksimalna zalaganja – rekao je Sulejmanović, dodajući da je atmosfera u reprezentaciji odlična i da su ga saigrači odlično prihvatili.
Inače, životni put porodice Sulejmanović vrlo je trnovit. Emir je rođen dva dana nakon pada Srebrenice, 13. jula 1995. godine. Dok je trajao genocid nad Bošnjacima i u vrijeme kada je smrt na svakom koraku vrebala hiljade ljudi, novi život se rodio. Majka Vahdeta rodila je sina Emira u nehumanim uslovima tokom zbjega, a otac Nedžad bio je zarobljen i odveden u logor u Srbiji. Nakon devet mjeseci patnje, Nedžada je spasio Crveni krst i prebacili su ga u Finsku, gdje su kasnije stigli Vahdeta, te stariji sin Semir i mlađi Emir. Sreću što su svi uspjeli preživjeti, pomutili su teški izbjeglički dani u stranoj zemlji, a 2000. godine desila se još jedna porodična tragedija, kada je u 30. godini života umrla Vahdeta. Tada je otac preuzeo brigu o sinovima, koji su se posvetili sportu.
– Igrao sam fudbal, a kada sam bio četvrti razred, u školi su pokrenuli sekciju košarke i ja sam počeo trenirati. Nisam bio visok i visinom se nisam razlikovao od svojih vršnjaka, ali od tada, od kako sam uzeo loptu u ruke, više je nisam ispuštao – priča Sulejmanović.
Pričajući o tome koliku ima želju zaigrati u bh. dresu u tuzlanskom Mejdanu, Sulejmanović ističe da ga uvijek oduševi žar kojim navijači navijaju u ovoj dvorani.
– Znam kakva atmosfera vlada u Mejdanu i mislim da je želja svakog košarkaša da, dok je na parketu, doživi nešto tako. Ako se to desi, mislim da će to biti najbolji trenutak u mojoj dosadašnjoj karijeri – zaključuje Sulejmanović.
(faktor.ba)
