Allah sve zna

Hasan je imao tri sina: Faruka, Abdulaha i Kasima. Mnogo ih je volio. Želio je da postanu dobri muslimani. Hasan je i sam bio dobar musliman. Koliko god je mogao, pokoravao se svim Božijim naredbama.
Jednoga dana htio je provjeriti svoje sinove. Svakom od njih dao je nekoliko slatkiša i rekao: “Pojedite ih na takvom mjestu gdje ste sigurni da vas niko ne može vidjeti. Kad to učinite dođite kod mene.”
Faruk uze slatkiše i ode u svoju sobu. Za sobom zatvori vrata i pojede slatkiše misleći da ga tamo niko nije mogao vidjeti.
Abdulah ode u podrum. Bio je siguran da tamo nema nikoga. Pojeo je slatkiše u mračnom podrumu.
Kasim je razmišljao gdje bi mogao pojesti slatkiše, a da ga niko ne vidi. Nije mu padalo na pamet ni jedno takvo mjesto. Svaki put kad bi pomislio na neko mjesto sjetio bi se da ga Allah vidi, i zato nije pojeo slatkiše.
Faruk i Abdulah vratili su se ocu i ispričali mu kako su postupili. Potom je došao Kasim i vratio slatkiše svome ocu govoreći:
“Ne postoji mjesto koje je skriveno od Allaha, tako da ja nisam pojeo slatkiše.”
Hasan je bio oduševljen Kasimom. Rekao je Faruku i Abdulahu da nauče lekciju od svoga brata Kasima i dodao:
“Moji dragi sinovi, nikad ne zaboravite da Allah zna sve, i da vidi sve. On je uvijek s nama. Stoga mi ne bismo trebali činiti ništa ružno, čak ni u tajnosti.”