Srebrenica se danas sjeća zločina na igralištu: Ubijena 74, ranjeno preko 100 Bošnjaka
Prije 22 godine 12. aprila 1993. godine, na igralištu kod osnovne i srednje škole u Srebrenici, od ispaljenih granata ubijena su 74, a ranjeno preko 100 Bošnjaka iz Srebrenice i Podrinja, piše novinska agencija Patria.
Jedan od najtužnijih dana u Srebrenici 1993. godine bio je 12. april, kada su na igralištima u rijetkim trenucima igre i veselja ubijena djeca, mladići, žene, starci… Mnogi su izgubili djelove tijela, oslijepili i oboljeli.
Preživljeli se sjećaju da je prizor tog masakra bio zastrašujući, ljudsko meso danima je visilo po ogradi igrališta, a krv je tekla srebreničkim ulicama.
Prizor je bio užasan. Raskomadana tijela su bila razbacana na sve strane. Došla su dvoja kola, sanitet i kamion za prevoz hljeba kojeg je vozio Ramo zvani “Hljebara”. Ubacivali smo teške ranjenike u vozila. Jednoj osobi smo vraćali crijeva u stomak i onda je ubacili u kola i odvezli u bolnicu. Raskomadana tijela ubijenih sakupljali su njihovi najbliži po igralištu. Bolnica je bila puna ranjenika. Mnogi su ležali na hodnicima.” (Samrtno srebreničko ljeto ’95″, – Izjava 38, A. B. iz Potočara).
Avdo Huseinović u svom filmu „Daleko je Tuzla“ donosi zanimljiv podatak o odgovornosti za ovaj zločin. U filmu je prikazan redovni borbeni izvještaj dežurnog operativnog oficira bratunačke brigade kapetana Krste Cvjetinovića upućen komandi Drinskog korpusa Vojske Republike Srpske. U izvještaju se navodi da su tog dana djelovali iz svog raspoloživog artiljerijskog oružja po Žutom Mostu, Potočarima i Srebrenici. Huseinović ističe da nakon svog filma očekuje optužnicu protiv komadanta Drinskog korpusa Vojske RS generala Milenka Živanovića za napad na Srebrenicu u julu 95 i dodaje da bi Živković trebao odgovarati i za masakr na igralištu u Srebrenici 12. aprila ’93.godine.
Za ovaj zločin velika je odgovornost i glavnokomandujućeg snagama UNPROFOR-a francuskog generala Filipa Morion (Philipe Morillon), koji je prilikom posjete Konjević Polju i Cerskoj 6. marta ’93. godine slagao svjetsku javnost, izjavivši „Nisam namirisao smrt“.
Nakon povratka Bošnjaka u Srebrenicu, 2007. godine prvi put je obilježena godišnjica masakra. Prije nego što je uslijedilo asfaltiranje igrališta, godinu dana kasnije, na insistiranje porodica i predstavnika općinskih rukovodilaca i udruženja, te IZ istražitelji Tužilaštva BiH snimili su teren i zabilježili tragove pričinjene udarom granata.
U Srebrenici danas ništa ne podsjeća na ovaj masakr. Rijetki su oni koji znaju za Dinu Selimovića i Mirnesa Mešića, dječake čijom je krvlju natopljeno mjesto gdje svoje prve korake uče neki novi klinci. (nap.ba)
