Zašto je Muhammed, a.s., najljepši uzor?
Allahov Poslanik Muhammed, a.s., ne samo da je u potpunosti (tablig) ljudima prenio Objavu (wahj) od Uzvišenoga Allaha već je i praktično pokazao da je on najljepši uzor (uswetunhaseneh) sa najljepšom ćudi (hulukinazim), Poslanik koji je poslan je svim ljudima do Sudnjeg dana.
U tom smislu njegov ahlak (moral) predstavlja onu ljudsku savršenost do koje se ijedan čovjek uopće može uzdići. On je, kako se kaže u Kur’anu, milost svjetovima (rahmeten lil-alemin). Sa ova tri kur’anska pojma (uswetunhaseneh, hulukinazim i rahmeten lil-alemin) ili opisa Muhammeda, a.s., shvatamo bit njegovoga poslaničkog ali i ljudskog odnosa prema svim bićima – svemu stvorenom. Samo čovjek kojeg je Uzvišeni Bog izabrao kao milost svjetovima i okitio ga sa najljepšom ćudi može biti savršen uzor, a njegov život univerzalni model za sve ljude do kraja svijeta.
Ljudska srca je plijenio toplinom svoje iskrene riječi i blagošću. Ne samo da je Muhammed, a.s., bio najljepše ćudi, on je istovremeno poznavao ljudsku prirodu čovjeka sa kojim je razgovarao. On se čovjeku obraća kao Božijem stvorenju koje ima srce, razum i dušu i pristupa mu na način da ne povrijedi njegova ljudska osjećanja. Poslanik, a.s., se u tom odnosu prema čovjeku pokazuje kao najbolji poznavalac tajni čovjekovoga srca i duše. Uzvišeni Allah obraća mu se sa riječima: ”… i reci im o njima ono što će ih dirnuti.” (Kur’an, Sura an-Nisa, 63).
Poslanik Muhammed, a.s., nije nikada vrijeđao ni ponižavao čovjeka, čak ni u najtežim trenucima svoga života. On je Poslanik koji je okrenut čovjekovom licu (njegovoj vanjštini, potrebama) i njegovom srcu (nutarnjim stanjem) i koji biva dirnut njegovim riječima i postupkom. Sklad između istine koju izgovora i postupka kojim otvara vrata ljudskog srca je trajni pečat njegove misije.
Osim što govori jezikom istine i blagosti, on vodi računa kako će njegov sugovornik prihvatiti njegove riječi ili njegov postupak.
Jednom je neki siromah donio Poslaniku, s.a.v.s., pregršt grožđa. Allahov Poslanik, s.a.v.s., sam je pojeo jednu, dvije, tri bobe, a zatim i cijeli grozd. Grožđe nije ponudio nikom od prisutnih. Siromah, koji je donio grožđe, bio je vrlo zadovoljan i otišao je. Jedan od ashaba (Poslanikovih, a.s., prijatelja) je rekao:“O, Allahov Poslaniče! Sam si pojeo grožđe i nikome od prisutnih nisi ponudio?”
Allahov Poslanik, s.a.v.s., se nasmijao i rekao: “Svo grožđe sam pojeo sam jer je bilo kiselo. Da sam ga ponudio vama, vi biste možda pravili grimase, što bi povrijedilo osjećanja siromaha. Zato sam smatrao da je bolje da sa uživanjem pojedem svo grožđe sam i tako usrećim siromaha. Nisam želio da povrijedim osjećanja tog siromašnog čovjeka.”
(Rijaset.ba)
