Kada meleci plaču

Bijase jedna djevojka koja je studirala vjerske znanosti na jednom od univerziteta zemalja u Zaljevu. Imala je umilan glas i Kur’an bi ucila svako vece, tako da je bio pravi ugodjaj za mumina da je slusa. Njena majka bi, svako vece, stala pred vrata sobe svoje kceri, slusala je dok uci Kur’an i uzivala u njenom milozvucnom glasu. Dani su tako prolazili, sve dok se, Allahovom odredbom, djevojka ne razbolje.

Porodica je smjesti u bolnicu i tu je, nakon nekoliko dana, zedesila smrt.

Vijest iz bolnice tesko je pogodila porodicu. Posebno tesko bijase njenoj majci. Prvi dan zalosti bio joj je kao godina. Tuga je parala njeno srce. Kad su se, na kraju dana, razisli svi koji su dosli na zalost, majka je ustala i krenula prema sobi svoje kcerke.

Bijase jedan sat po ponoci. Dok se priblizavala vratima njene sobe cula je glas koji ju je asocirao na tihi plac. Culi su se mnogi glasovi. Ona se uplasila i nije smjela uci u sobu.

U sabah je izvjestila porodicu o tome sto je te noci cula iz sobe svoje kcerke. Ukucani su se uputili u tom pravcu, usli u sobu, ali u sobi nista ne nadjose. Slijedecu noc, u isto doba, majka je otisla do kcerkine sobe i cula iste zvukove.

Obavjestila je muza o onome sto joj se ponovilo, a on joj je kazao:

“Pred sabah cemo otici i uvjeriti se! Mozda ti se ti glasovi pricinjavaju!?”

Ujutro su otisli i uvjerili se da se tamo nista ne desava. No, majka je bila cvrsto uvjerena u ono sto je cula, pa je to ispricala jedenoj svojoj prijateljici.
Ona joj je predlozila da ode jednom od sejhova (alima, ucenjaka u vjeri, op. red.) i izvjesti ga o onome sto se dogodilo. Majka je poslusala savjet svoje prijateljice te izvjestila jednog sejha o onome sto se dogodilo.

Sejh se tome iznenadio i kazao:
“Zelim da dodjem do vas i budem prisutan u to vrijeme u vasoj kuci.”

Sejh je dosao do njih i svi se uputise prema sobi umrle djevojke. Vec su ga bili obavijestili o tome da je djevojka ucila Kur’an svako vece. Kada se sejh priblizio sobi, cuo je glas koji je cula i djevojcina majka i zaplakao.

Clanovi porodice su ga upitali: “Sta te je rasplakalo?” Sejh je, glasom punim tuge, odgovorio:
“Allahu ekber!
Ovaj glas je plac meleka. Doista su meleci svaku noc silazili i slusali ucenje Kur’ana vase kcerke, a sada su izgubili glas koji su slusali i u kojem su uzivali.

Allah je najveci, Allah je naveci! Neka joj je sretno zbog deredze koju je stekla kod Allaha swt.”

Sa arapskog preveo: hfz. Mustafa ef. Efendic