Kaburske kazne
Od Ebu Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, prenosi se da je Allahov poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
“Kada rob umre, dolaze mu dva tamnoplava meleka, jednog zovu Munkir, a drugog Nekir. Oni mu govore: Šta si govorio o Vjerovjesniku? Ako bude vjernik, kaže: On je Allahov rob i Allahov poslanik. Ja svjedočim da nema drugog boga osim Njega i da je Muhammed Njegov poslanik. Oni mu tada kažu: Znali smo da ćeš to reći. Zatim mu se kabur proširi za sedamdeset aršina (lakat) i osvjetli mu se. Onda mu se kaže: Spavaj! A on kaže: Pustite me da se vratim svojoj porodici i da ih obavijestim o svemu! Pa mu se ponovo kaže: Spavaj! Pa će zaspati poput mladoženje kojeg budi njemu najdraža osoba, kada će i biti proživljen iz svoje postelje.
A ako je bio munafik – licemjer, dvoličnjak, kaže: Ne znam! Slušao sam ljude kako govore nešto, pa sam i ja to govorio! Oni će mu reći: Znali smo da ćeš to reći! Zatim će biti rečeno zemlji: Stisni ga! Pa će ga zemlja toliko silno stisnuti da će mu kosti mimo kosti prolaziti i tako će neprekidno biti kažnjavan sve dok ga Allah dž. š. ne oživi iz te njegove postelje.” (Tirmizi)
Prenosi se da je hazreti Osman r.a., kada bi stani pored nečijeg kabura, toliko plakao da bi mu se brada natopila suzama, pa su mu ljudi govorili: ”Čudno je to, kad ti se spomenu džennet i džehennem, ti ne plačeš, a kad ti se spomene kabur, ti plačeš?” Odgovorio je: ”Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ”Kabur je prva ahiretska stanica, i ako se čovjek tu spasi, onda je ono što nakon toga slijedi sve lakše. A ako se tu ne spasi, onda je ono što slijedi sve teže.”
Mrtvac u kaburu je svjestan, razuman, te registruje bolove i uživanja kao i ranije. Ništa se u njegovoj pameti ne mijenja, a pamet nije u okrilju ovih organa nego je ona nešto skriveno, nešto što upućuje nema dužinu ni širinu i ona je, sama po sebi, nedjeljiva i ona, ustvari, spoznaje stvari. Kada bi se kod čovjeka raspali svi njegovi organi i kada od njega ne bi ostalo nista izuzev spoznajućeg dijela, koji se ne može raspadati i dijeliti, čovjek bi i dalje u cjelini bio pametan, razuman i postojao bi, a upravo takvo stanje i nastaje nakon smrti. Taj dio smrt ne može prekinuti, niti ga uopće može snaći nepostojanje, navodi se u knjizi “Život poslije smrti”.
Muhammed b. El-Munkedir, Allah ga obasuo Svojom milošću, rekao je: “Čuo sam da na nevjernika u kaburu nasrće stvorenje, slijepo i gluho, koje u svojoj ruci nosi bič, na čijoj glavi je nešto poput kamiline grbe i time ga udara sve do Sudnjeg dana. Ne vidi ga, niti ga čuje.”
Ebu-Hurejre, Allah bio zadovoljan njime, rekao je: “Kada se umrli položi u kabur, dođu mu njegova dobra djela i opkole ga, pa ako mu dođu iz pravca glave, dolazi njegovo učenje Kur’ana. Ako mu dođu iz pravca nogu, dolazi njegovo dugo stajanje u namazu. Ako mu dođu iz pravca ruku one govore: Tako nam Allaha, nas je koristio za davanje sadake i učenje dova, tako da mu odavde ne možete prići. A ako mu dođu iz pravca usta, dolazi njegov post i zikr.Također pored njega dolaze i zaustavljaju se njegov namaz i sabur – strpljivost i govore: Što se tiče mene, da sam vidio bilo kakav nedostatak, ne bih bio njegov sudrug ” ljepota-islama