Evo, babo, daj i ti nešto, da i mi pomognemo ljudima u nesreći

Desilo se to prije nekoliko godina, u petak. U toj sedmici se desila neka prirodna nepogoda, određeni ljudi su bili u potrebi, pa je organizirana sergija. Otac je sa osmogodišnjim sinom došao na džumu, a nije ponio novčanik, ne znajući za sergiju.

Nakon što sam najavio sergiju, klanjali smo farz, a onda se maleni dječak tiho požalio ocu da mu je muka i da ne može ostati do kraja namaza.

Otac ga je pustio da ide kući sam, a on je ostao da klanja podne (ahiri zuhr). Kada je završio namaz, ljudi su izlazili i u skladu sa svojim mogućnostima podržali sergiju. Oca je na klupi ispred džamije, sa osmijehom, čekao sin, držeći njegov novčanik… “Evo, babo, daj i ti nešto, da i mi pomognemo ljudima u nesreći.” Otac je zagrlio sina i odvojio novac za sergiju. D

ok mi je ovo pričao, nisam mogao vjerovati da jedan maleni dječak može imati ovakav osjećaj za druge insane. Ali može, zato što znam da su i njegovi roditelji isti takvi. Zato ti budi promjena koju želiš vidjeti kod svojih bližnjih – budi kakav želiš da drugi budu prema tebi.

A ima li išta ljepše od odgojene djece i sretne porodice?
putem-islama.com