Darežljivost je jedna od najljepših duhovnih osobina čovjeka. Mnogobrojni su oblici i načini međusobnog darivanja ljudi. Samo oni koji s radošću darivaju, osjećaju slast i ljepotu takvih plodova još na ovome svijetu. Oni koji tako čine, u srcima uzgajaju plemenito bilje koje će ih liječiti kad se tamni oblaci nadviju nad njihovim životima. A ako dođu teški dani, dobročinitelji će osjetiti kako ih sreća ispunjava, kako se na njihovu dušu spušta spokoj i olakšanje. Činjenje dobra je poput mirisa; koristi i onome ko ga nosi, onome ko ga prodaje i ko ga kupuje. Sve što ljudi čine, čine za sebe jer, svako dobročinstvo bit će mu višestruko uzvraćeno.
Allahov Poslanik kaže: “Dobra djela čuvaju čovjeka od nesreće i zlih posljedica. Milostinja, koja se daje tajno, ublažava Allahovu srdžbu. Pažnja koja se iskazuje prema rodbini produljuje život. Svako dobro djelo smatra se sadakom.”
Ramazan je prava prilika za darežljive, jer je to mjesec sveopćeg dobra. Allah ljude najviše dariva u ovom mubarek mjesecu.
Milostivi Allah, učinio je ramazansko vrijeme izuzetnim i posebnim. To je vrijeme kada se ljudska srca oslobađaju škrtosti i postaju otvorena. Post suzbija želju za gomilanjem imetka, odnosno čini ljude velikodušnim i potiče ih na suosjećanje sa slabim i nemoćnim. Kaže Resulullah, “Darežljiv čovjek blizak je Allahu i ljudima; blizu je Dženneta, a daleko od vatre. Škrt čovjek je daleko od Allaha i daleko od Dženneta, a prikučen vatri džehennemskoj. Darežljiv i neznalica bliži je Allahu od pobožnog tvrdice.“ Zbog svega navedenog, i naša darežljivost treba doći do izražaja posebno u ovim ramazanskim danima.
Brojni su kur’anski ajeti koji nas potiču da trošimo svoje imetke za misiju vjere kao i ispomoć onima koji su siromašni i nezbrinuti. Imetak koji se nađe kod vjernika Allahov dar je i blagodat.
Uzvišeni Allah nas upozorava: 29 Ne drži ruku svoju stisnutu, a ni posve otvorenu – da ne bi prijekor zaslužio i bez ičega ostao, 30 Gospodar tvoj pruža obilnu opskrbu onome kome hoće, a i ograničava je, jer zna i vidi robove Svoje. (El-Isra’)
Darivanjem se čovjek najuspješnije liječi od sebičnih strasti, i straha od bijede i siromaštva. Često je Resulullah govorio svojim ashabima da je „darežljiv čovjek draži Allahu od pobožnog.“ (Tirmizi).
Jedne prilike rekao je okupljenim ashabima: „Svaki musliman dužan je da udjeljuje.“ – A ako nema, Allahov Poslaniče? -, upitaše. „Pomoći će na bilo koji način onome kome je pomoć potrebna“, odgovorio je. – A ako ni to ne može, Allahov Poslaniče? – upitaše ponovo ashabi. Odgovorio je: „Neka radi ono što je dobro i neka se suzdržava od zla, to je za njega sadaka.“ (Buhari)
“Darežljivost je jedno od džennetskih stabala čije se grane spuštaju i na ovaj svijet, pa tko se uhvati za jednu od njegovih grana ona će ga uvesti u Džennet. Škrtost je jedno od džehennemskih stabala, čije se grane spuštaju i na ovaj svijet, pa tko se uhvati za jednu njegovu granu ona će ga uvesti u Džehennem.” (Bejheki)
Pripovijeda se da je Allahov Poslanik jednom našao nekog čovjeka da se drži za zastor Kabe i moli za oprost svojih grijeha. Upita ga, kakav mu je grijeh, na što mu čovjek odgovori: – Moj grijeh je veći nego što ga mogu izreći. – Muhammed, a.s., ga je nekoliko puta pitao, da nije ovo ili ono, a on mu je svaki put odgovarao da je još i veći nego što Muhammed, a.s., misli. Na koncu je rekao da je on bogat čovjek, ali da mu je jako teško kad mu dođe siromah da zatraži pomoć i da ga to peče u grudima kao vatra. Muhammed, a.s., mu je na ove njegove riječi rekao: „Udalji se od mene, da i mene ne zahvati vatra. Tako mi Onoga tko me je odlikovao poslanstvom i poslao me da povedem svijet pravom stazom, kad bi hiljadu godina suznih očiju molio, a ostao takav kakav si, okusio bi džehennemsku vatru.“
Slijedeći primjer Božjeg Poslanika, gotovo da nema ni jednog ashaba koji nije za svoga života uvakufio nešto od svojih nekretnina na trajno korištenje zajednice muslimana. Uglavnom su to bila najljepša i njima najdraža zemljišna dobra. Na ovakve postupke navodile su ih Allahove riječi iz Kur’ana Časnog:
92 Nećete zaslužiti nagradu sve dok ne udijelite dio od onoga što vam je najdraže; a bilo što vi udijelili, Allah će, sigurno, za to znati. (Ali ‘Imran, 92) Međutim, i druge vidove darivanja u životnu praksu muslimana uveo je Allahov Poslanik, Muhammed, a.s.
Neka darivanja islam je učinio obveznim onima koji za to ispunjavaju uslove, kao što su: zekat i sadekatul-fitr. Allahov Poslanik kaže: „Davanje zekata neće nikada umanjiti imetak.“ (Taberani)
Ramazan je vrijeme kada se trebamo osvrnuti oko sebe i vidjeti ima li naša zajednica kakvu korist od nas i izvršavamo li svoje imovinske dužnosti na pravi i pravilan način?
“Muslimani moraju uraditi svoj dio zadaće kako bi od života jednih pored drugih došlo do života jednih sa drugima, pa do života jednih za druge”. (M. W. Hofman)
Allah nagrađuje prema nijetu i uloženom trudu. Daje se onoliko koliko se dužno i koliko se može. Kakva je korist od naših ibadeta, kao što su namaz i post, ako su u nama usahnuli, ili potpuno zamrli osjećaji za islam, za solidarnosti; ako se razmećemo u izobilju i obilnim iftarima, dok nam je vjera i misija ugrožena i dok drugi pate i gladuju. Muhammed, a.s., kaže da je Uzvišeni Allah rekao u hadis-i kudsijji: “Moj robe dijeli, a Ja ću tebi dati.” (Buhari, Muslim)
Duhovno bogatstvo nije nešto što se ne da provjeriti. Naprotiv! Njegovi plodovi su očiti u materijalnom svijetu.
Prevelika naklonost ovosvjetskim materijalnim dobrima navodi ljude na pretjeranu škrtost. Allah u Kur’anu upozorava: 268 Šejtan vas plaši neimaštinom i navraća vas da budete škrti, a Allah vam obećava oprost i nagradu Svoju; Allah je neizmjerno dobar i sve zna! (El-Bekare).
Na drugom mjestu kaže: 180 Neka oni koji škrtare u onome što im Allah iz obilja Svoga daje nikako ne misle da je to dobro za njih; ne, to je zlo za njih. Na Sudnjem danu bit će im o vratu obješeno ono čime su škrtarili, a Allah će nebesa i Zemlju naslijediti; Allah dobro zna ono što radite. (Ali Imran).
Allahov Poslanik je jednom prilikom upitao ashabe:
„Kome od vas je draži imetak njegovih nasljednika nego njegov osobni imetak?“ – Božji Poslaniče, nema nitko među nama da više voli tuđi imetak nego svoj – odgovoriše ashabi. Poslanik doda: „Čovjekovo je od imetka ono što potroši u dobročinstvo, a sav preostali imetak nije njegov, nego njegovih nasljednika.“
Mi živimo u vremenu ekonomske krize i sve izraženije podjele ljudi na bogate i siromašne, što povećava i našu međusobnu otuđenost i udaljavanje jednih od drugih. Ovo je vrijeme kada bogati i moćni imaju priliku da pokažu svoju ljudskost, plemenitost i islamsku zrelost.
Trebamo znati da smo svi mi, u odnosu na Allaha, siromasi i da ovisimo o Njegovoj dobroti i pomoći. 284Allahovo je sve što je na nebesima i što je na Zemlji!… (El-Bekare).
Neka se svako od nas, u ovim mubarek danima, provjeri na vagi darežljivosti, vidjet će koliko je otvorio svoje srce i koliko je sretan.
Gospodaru naš, učini nas tako darežljivim, da sa radošću darivamo i zahvalnošću dar prihvaćamo. Amin!
Kurra hafiz mr. sc. Aziz ef. Alili:
2. predavanje na hafiskoj mukabeli, ramazan 2013.
Izvor: islamska-zajednica.hr
