Pozitivna BiH: Pastrmka iz Žepe “pliva” u svijet

Povratnik u Žepu MUHAMED TABAKOVIĆ 2005. godine osnovao je „Ribarstvo Slap“ i na ušću Žepe u Drinu postavio 20 kaveza za uzgoj pastrmke, kapaciteta 30 tona.

Muhamed-TabakovicU međuvremenu, Tabaković je izgradio fabriku za preradu ribe, mrijestilište sa bazenima, zaposlio 32 radnika, a u narednoj godini planira proizvesti između 1.500 i 2.000 tona ribe, od čega će 70 posto završiti na tržištu Evropske unije, piše “Slobodna-bosna“.

Ribarstvo Slap postoji od maja 2005. godine, kada je na ušću Žepe u Drinu postavljeno 20 kaveza za uzgoj pastrmke, kapaciteta od 30 tona u jednom turnusu.

Clipboard02-750x477„Moj otac i ja ovdje smo proveli 63 dana nakon pada Žepe. Sakrivali smo se po šumama, sve dok preko Kladnja nismo stigli u Sarajevo“, objašnjava vlasnik kompanije „Ribarstvo Slap“ Muhamed Tabaković, povratnik u Žepu, koji je napravio uspješan posao sa uzgojem i prodajom kalifornijske pastrmke.

SKROMAN POČETAK

Želja Tabakovića bila je da se vrati u Žepu, ali da se ne bi ponovo doveo u poziciju da zbog neimaštine „bježi“ za Sarajevo, pokrenuo je povratnički biznis, odnosno uzgoj pastrmke. „Početak je bio skroman, uostalom kao i svaki povratnički posao. Postavili smo dvadesetak kaveza i počeli s uzgojem pastrmke. Tadašnjem premijeru Federacije BiH Nedžadu Brankoviću obratio sam se sa pismenim zahtjevom da mi treba dostavno vozilo. Brzo je reagovao i dobio sam jedno vozilo s kojim sam snabdjevao sarajevske ribarnice. Za tri mjeseca, obim posla se udvostručio i tako je sve krenulo“, kaže Tabaković, čiji je proizvod, kalifornijska pastrmka, vrlo brzo postao prepoznatljiv i cijenjen.

Za uzgoj pastrmke vrlo bitno je zdravo okruženje, a u slučaju Tabakovićevog „Ribarstva Slap“ taj uslov je ispunjen jer na 54 kvadratna kilometra okolo nema nikakve industrije. Najbliže prijeratno industrijsko postrojenje bilo je u Višegradu, a danas je i ono van pogona. Kada se tek počinjao baviti uzgojem ribe, Tabaković je bio kooperant norveško-bosanske firme Norfish. Međutim, prema Tabakovićevim riječima, Norfishu je bilo lako biti gazda u tuđoj kući i ta saradnja je prekinuta.

Kao u i svakom, tako i u poslu sa ribama ima uspona i padova. Prvi „udar“ na „Ribarstvo Slap“ desio se u ljeto 2010. Naime, te godine ispražnjeno je jezero Perućac, a eksperti Instituta za traženje nestalih lica BiH pronašli su na obalama jezera ostatke 60 žrtava za koje se veruje da su ubijeni Bošnjaci iz Višegrada. „Te 2010. godine imali smo veliki zastoj i gubitak. Međutim, Vlada Republike Srpske izašla nam je u susret, dobili smo podršku i to nam je dalo vjetar u leđa“, kaže Tabaković čije je „Ribarstvo Slap“ 2010. godine imalo svega šest uposlenih, a danas se taj broj popeo na 32 uposlena i tri sezonska radnika.

Clipboard03-750x457Nakon otvaranja ribnjaka prva velika investicija „Ribarstva Slap“ bila je izgradnja fabrike za preradu ribe. „Počeli smo s ispunjavanjem standarda i certificiranjem za izvoz ribe u Evropsku uniju. Jedan od preduslova koje smo morali ispuniti bila je i izgradnja fabrike za preradu ribe“, objašnjava Tabaković koji je polovinom 2012. godine dobio povoljan kredit turske Vlade koja je kreditirala povratnike i njihovo zapošljavanje. „Moram priznati da je Bakir Izetbegović uradio dobar posao sa Vladom Turske. Ja sam se kao prvi priključio tom projektu i zaposlio 26 ljudi. Napravili smo objekat za preradu ribe i proširili kapacitet na 700 tona ribe na godišnjem nivou“, kaže Tabaković. Dodaje da mu je u projektu izgradnje fabrike za preradu ribe podršku pružila i Vlada Republike Srpske sa uloženih 200.000 KM, i Vlada Federacije BiH sa uloženih 400.000 KM.

BOSANSKI KVALITET NA EVROPSKOM TRŽIŠTU

Muhamed Tabaković nije se zaustavio na izgradnji fabrike za preradu ribe. Naime, njegova firma „Ribarstvo Slap“ najveće troškove imalo je za nabavku, odnosno kupovinu riblje mlađi. U tom poslu najbolju saradnju imali su sa „RIZ Krajinom“ koja se, pored uzgoja, bavi i mrijestom ribe i uzgojom ikre do mladog stadija rasta ribe. Kako bi riješio taj problem, Tabaković se 2013. godine upustio u novu investicijsku avanturu – izgradnju ribnjaka i mrijestilišta na izvoru rijeke Žepe vrijednih 2,3 miliona maraka.

„To je trebalo biti mrijestilište manjeg kapaciteta, ali je to naraslo na dvedesetak bazena. Trenutno, mi uzgajamo kalifornijsku pastrmku, ali sa našim mrjestilištem i matičnim ćelijama lokalne pastrmke, nadamo se da ćemo uspjeti napraviti i zaštiti autentičnu pastrmku kojoj ćemo dati ime slap“, kaže Tabaković, koji u narednoj godini planira proizvesti između 1500 i 2000 tona ribe, od čega će 70 posto biti namijenjeno tržištu Evropske unije. U procesu certificiranja i ispunjavanju strogih standarda za izvoz ribe na evropsko tržište, Tabakoviću je u prilog išla i činjenica da je među prvima u industriji ribarstva u BiH dobio tridesetogodišnju koncesiju. „To je bio dug i mukotrpan posao, ali ta koncesija mi sada mnogo znači“, kaže Tabaković koji je registrovao svoju firmu u Austriji, gdje na tržište izlazi u saradnji sa najvećim trgovinskim lancem.

Pored Austrije, Tabaković je u fazi zaključivanja ugovora i sa trgovinskim lancem u Njemačkoj. „Prvo što me njemački partner pitao bilo je koliko se dugo bavim ovim poslom, koliki je promet na godišnjem nivou i koliko sam kreditno zadužen“, kaže Tabaković koji je nakon prolaska u drugi krug pregovora morao odgovoriti na pitanje da li je izmirio poreske i druge obeveze i da li sa radnicima ima kolektivni ugovor o radu. „Načelno smo se dogovorili da plasiramo 250 tona ribe na godišnjem nivou. A onda mi je postavljeno pitanja šta će se desiti ako te količine robe prodamo do augusta? Da li planiram investirati u proširenje proizvodnje, ili manjak namjeravam nadoknaditi uvozom ribe iz Italije ili Turske koju ću im prodati kao svoju“, objašnjava Tabaković, koji je njemačkog poslovnog partnera uvjerio da ozbiljno namjerava ulagati u proširenje proizvodnje i kapaciteta. Međutim, za proširenje proizvodnje i kapaciteta Tabaković očekuje podršku i zaštitu državnih i entitetskih institucija.

„Kreditno sam zadužen preko dva miliona maraka. Sva imovina je pod hipotekom i ja sam praktično podstanar“, kaže Tabaković navodeći kako 2014. godine u majskim poplavama pretrpio značajne gubitke, a razumijevanje su pokazale samo komercijalne banke koje su mu reprogramirale kreditna zaduženja. „Vidite, ja sam bio direktno uključen u taj projekat održivog povratka. Priča je bila da imamo što više povratnika i što više ličnih karata. Ja sam svjesno ušao u taj projekat, digao preko dva miliona kredita uz obećanje da ću imati potporu i podršku države, a ja tu potporu još nisam vidio. Od obećanih 40 posto subvencije, od države sam imao samo osam posto, a da li će se to promijeniti, vidjet ćemo“, kaže Tabaković.

„Ne znam koliko dugo postoji federalno Ministarstvo za izbjeglice i raseljena lica, ali mislim da je to ministarstvo svoja četiri budžeta potrošilo na izgradnju džamija i memorijalnih centara. Slažem se da nam i to treba, ali od čega će ljudi živjeti. Primjerice, kada bi mene to ministarstvo, entitet, država… kreditno poguralo sa dva miliona maraka, ja garantujem da bih za deset godina zapošljavao preko 150 radnika, a da bi „Ribarstvo Slap“ bila firma deset puta jače nego što je danas. Ako za deset godina ne bih pravio promet od 20 miliona KM, bio bih spreman platiti finansijski duplu veću kaznu od ta dva miliona maraka“, kaže Tabaković. Najavljuje da će njegova sljedeća investicija biti vezana za etno-turizam, odnosno izgradnju etno-sela na Slapu u Žepi.

Saradnja sa trgovačkim lancima u BiH

Svojim proizvodima „Ribarstvo Slap“ snabdijeva istočni dio RS-a, te Sarajevski, Srednjobosanski, Zeničko-dobojski i Tuzlanski kanton. Očišćenom, vakumiranom i upakovanom pastrmkom, Tabaković tržište snabdijeva putem tržnih lanaca. „Otkako je Konzum preuzeo Merkator mnogo se osilio. Svjesno nas ‘ubija’ cijenom i sada sam primoran da radim sa Konzumom, ali nadam se da ću iduće godine u martu, sa početkom prodaje u Evropsku uniju, moći reći ili da nemam viška ribe, ili da imam, ali po cijeni koja mi je prihvatljiva. Također, skeptičan sam i kada je riječ o Bingovom preuzimanjem Interexa. Naime, Interex je imao svoje propise i držao se svojih standarda. Bingo je dobar kupac, ali neodgovoran prema dobavljačima. Oni hoće ribu u svakom objektu, a nemaju uslova da je drže. Na mojoj deklaraciji piše da se riba čuva na temperaturi od 0 do 4 stepena Celzijusa. U pojedinom objektima Binga, temperatura u komorama prelazi 8 stepeni i normalno je da će se riba pokvariti“, objašnjava Tabaković koji se nada da će izlaskom na tržište Evropske unije riješiti i problem domaćih tržnih lanaca.

RIBA RIBI GRIZE REP

Poznavaoci vodenih, dobro se razumiju i u onu drugu vrstu „riba“

Na početku svoje ribarske karijere Muhamed Tabaković lično je vršio dostavu ribe u sarajevske ribarnice, kedijem kojeg mu je nakon njegovog pismenog obraćanja proslijedila Vlada FBiH na čelu sa Nedžadom Brankovićem. „Prilikom jedne takve dostave, stao sam nekoj autostoperki da je povezem. Zaustavila me policija i policajac me pitao šta vozim. Odgovorio sam mu – ribu. Policajac je zbunjeno gledao mene, pa djevojku na mjestu suvozača, a onda mi je rekao da otvorim gepek. Naravno, gepek je bio pun upakovane ribe, a policajcu je laknulo jer je on pod ‘ribom’ podrazumijevao autostoperku na mjestu suvozača“, priča kroz smijeh Tabaković navodeći da nije daleko od istine teorija po kojoj se poznavaoci riječnih i morskih riba dobro razumiju i u onu drugu vrstu „riba“.