Druga strana Srebrenice: Plantaže malina i kupina ujedinile povratnike

Plantaže jagodičastog voća, uglavnom malina i kupina, nižu se na velikom području općine Srebrenica. Placevi zasađeni malinom i kupinom mogu se vidjeti na mnogim mjestima u okolini Srebrenice i koliko-toliko pomažu povratnicima na ovom području da poprave finansijsku situaciju, koja je jako loša.

Ipak, nije to dovoljno. Uzgoj jagodičastog voća je sezonski posao tako da ono što zarade za sezonu, od juna do septembra ili oktobra, nije dovoljno da prežive cijelu godinu. Stoga se na uzgoj malina i kupina odlučuju kao za dodatni posao, mada ima onih kojima je to jedini prihod.

– Uzgoj malina ujedinio ljude –

Povratnici, ali i Zemljoradnička zadruga koju je 2002. godine osnovalo osam poljoprivrednika, imali su pomoć i stranih vlada i međunarodnih organizacija koji im s vremena na vrijeme obezbijede sjeme ili neke druge potrepštine. Ovaj posao bukvalno je ujedinio ljude tog kraja koji ne gube nadu u život u Srebrenici.

Ekipa Anadolu Agency posjetila je plantažu organiskih proizvoda koja se prostire na 15 hektara zemljišta u selu Brežani, na kojoj se uzgajaju maline i kupine. Na plantaži koju posjeduje Zemljoradnička zadruga zatekli smo radnike koji pripremaju zemljište za novu sezonu.

Ivan Todić, direktor Zemljoradničke zadruge Srebrenica, kaže kako sarađuju sa velikim brojem kooperanata sa ovog područja te da sirovinu izvoze. Zasad, izvoze samo u Kraljevo u Srbiji, ali Todić se nada da će u neko dogledno vrijeme izvoz biti proširen i na druge zemlje.

Kao dodatnu djelatnost u prethodnom periodu su imali i proizvodnju voćnih vina kao gotovog proizvoda. Međutim, kako kaže Todić, tu je potrebno još dodatnih ulaganja kako bi se moglo izaći na tržište i biti konkurentan sa takvim proizvodom koji je specifičan sam po sebi.

“Zadruga se trenutno bavi proizvodnjom jagodičastog voća, prije svega, maline i kupine. Imamo sopstvene rasadnike maline i kupine kao i hladnjaču. Zaokružili smo jedan ciklus koji je neophodan da bi se kompletna proizvodnja jagodičastog voća mogla obavljati u ovakvim uslovima”, ispričao je Todić u razgovoru sa ekipom AA.

S obzirom na to da se radi o poljoprovrednoj proizvodnji, imaju šest stalno zaposlenih radnika, ali uz njih angažuju i sezonsku radnu snagu sa kojom rade obradu poljoprivrednog zemljišta.

– Zadruga zapošljava i Bošnjke i Srbe –

“Angažuje se od 50 do 100 sezonaca, zavisno od poslova koji se rade. Inače, zadruga posjeduje 15 hektara zemljišta koje trenutno obrađuje pod malinom i kupinom. Urađena je infrastuktura, sistem za navodnjavanje, a u toku su poljoprivredni radovi. Pripremamo se za sezonu, koja će početi u junu, kada počinje i branje maline i kupine”, kazao je čelnik Zadruge.

Inače, Todić se u rodnu Srebrenicu vratio 2007. godine, nakon studija u Beogradu. Tada se zaposlio u Srebrenici i krenuo je sa proširenjem Zadruge i zapošljavanjem dodatne radne snage.

Kako kaže, s obzirom na trenutnu ekonomsku situaciju, mladi ljudi teško dolaze do zaposlenja zbog toga napuštaju ovaj grad.

“Zemljoradnička zadruga je od samog starta bila multietnička, nije bilo nikada nekih nacionalnih problema ili problema neke druge prirode. Zbog prirode posla kojim se bavimo, nemamo bilo kakvih nacionalnih problema i zapošljavaju se ljudi u skladu sa svojim kvalifikacijama, kako Bošnjaci, tako i Srbi i ostali narodi”, ispričao je Todić.

Plan im je, naglasio je, da u dogledno vrijeme na tim proizvodima, kao sirovinskoj bazi, rade neku vrstu prerade. Međutim, sve to zavisi od finansijskih i tržišnih mogućnosti. Trenutno u Kraljevo izvoze zamrznutu malinu.

“Malina je sezonsko voće i bere se oko 1,5 mjesec. Priprema se tokom cijele godine da bi bilo uroda u tih 1,5 mjesec. Moja saznanja je da se na cijelom području ubere oko 2.000 tona maline. Vjerovatno će u narednom periodu, za oko dvije godine, te količine biti znatno povećane”, dodao je Todić.

Dodaje da već ima ljudi koji se u posljednje vrijeme ozbiljno bave proizvodnjom malinbe i kupine, i to im polako postaje osnovna djelatnost.

Todić tvrdi da se od ovog uzgoja može živjeti. Međutim, radnici tvrde suprotno.

Spomenka Zekić na plantaži radi pet godina. Kako kaže, ono što zaradi radeći na plantaži “ništa joj ne pomaže”.

“To je samo dodatni dio, da imam nešto. Da mogu da živim od toga, ne mogu. To je neki rad da se malo potpomogneš i ništa drugo. Nemaš drugog posla i dođeš. Bolje išta nego ništa”, ispričala je Zekić.

– Zarada nije velika, ali dobro dođe –

Prema njenim riječima, od rada na plantaži se ne može živjeti.

“Godišnje ne zaradimo ni 2.000 maraka. Zavisi koliko radimo. Nekada ne radiš svaki dan”, istakla je Zekić. Govoreći o ionako teškoj situaciji u Srebrenici, gdje uglavnom vlada velika nezaposlenost, Zekić kaže da je dobro kada se sve to uzme u obzir.

“Dobro dođe ovaj posao. Nemaš nikakve druge zarade i kada ovdje zaradiš, dobro je. Malo pomogne”, naglasila je Zekić.

Na plantažama rade od marta do septembra, ali najviše se radi kada je berba, uglavnom od juna do septembra. Dnevnica je 25 maraka. Obrađuju plantaže i nadaju se nekom boljem sutra u Srebrenici.      izvor: Bportal.