Home / Religija / Hutbe / Trebaju li muslimani slaviti međunarodnu Novu godinu?

Trebaju li muslimani slaviti međunarodnu Novu godinu?

Hvala Allahu, Gospodaru svjetova! Salavat i selam neka je na posljednjeg Allahova poslanika, Muhammeda, a.s., njegovu porodicu, ashabe i sve one koji ga slijede na putu islama! U Kur’anu se kaže:

إِنَّ الدِّينَ عِندَ اللّهِ الإِسْلاَمُ

Allahu je prava vjera jedino – Islam. (Imranova porodica, 19)

Božiji poslanik Muhammed, a.s., je rekao:
“Slijedićete običaje onih koji su bili prije vas, pedalj po pedalj, aršin po aršin, sve dotle da kad bi oni ušli u gušterovu rupu, vi biste ih slijedili.” Rekli smo:” Božiji Poslaniče, jesu li to Jevreji i kršćani?” Odgovorio je:” A ko drugi!?” (Buharija i Muslim)

Poštovani džematlije!

Kako smo i najavili prošli petak, danas ćemo govoriti o obilježavanju Nove godine po gregorijanskom kalendaru ili međunarodne Nove godine.

Mnogi narodi i religije imaju svoje kalendar i svoju Novu godinu. Tako postoji muslimanska nova godina, Židovska Nova godina, pravoslavna Nova godina, kineska Nova godina… Za početak mjerenje vremena ovi narodi su uzimali najbitnije događaje iz svoje povijesti.

Gregorijanski kalendar, kojeg je odobrio papa Grgur 1582. godine, i koji je, ustvari, modificirani julijanski kalendar, predviđa 1. januar za početak Nove godine. Ovaj kalendar je ubrzo prihvaćen širom Evrope, a danas cijeli svijet računa vrijeme po ovom kalendaru. Zaista bi bilo nepraktično da danas na međunarodnom nivou, u eri globalizacije, svako insistira na svom kalendaru. Jedan općeprihvaćeni kaledar je, dakle, nužnost.

Muslimani širom svijeta, pored svog hidžretskog kalendara, iz razloga praktičnosti, upotrebljavaju i ovaj općeprihvaćeni gregorijanski kelendar i računaju vrijeme po njemu. Muslimani, uvažavajući činjenično stanje, prihvataju da je ova gregorijanska Nova godina postala međunarodna Nova godina, premda znaju da ona ima kršćanski background (kršćansku pozadinu), obzirom da je povezana s kršćanskim vjerovanjem u datum rođenja Isaa a.s.

Baš kao što različiti narodi i kulture obilježavaju svoje nove godine, tako se obilježava i međunarodna Nova godina. Termin koji se uglavnom upotrebljava za obilježavanje nove godine je ‘slavljenje’. Mi muslimani ne slavimo svoju hidžretsku Novu godinu. Mi je na prigodan način obilježavamo, podsjećajući se na značaj hidžre. Ni bajrame ne slavimo – i njih obilježavamo, više se veseleći. ‘Slavljenje’ je termin koji se veže samo za Svevišnjeg Allaha. Samo se Svevišnji Bog slavi i veliča.

Trebaju li muslimani slaviti međunarodnu Novu godinu? Odgovor je da je ne trebaju slaviti, jer se samo Bog slavi. Ne trebaju je ni posebno obilježavati, jer namaju nikakvog razloga da je posebno obilježavaju. Muslimani kada obilježavaju hidžretsku Novu godinu sjećaju se hidžre. Čega bi se sjećali kada bi obilježavali ovu novu godinu, kada se zna da ona ima kršćanski background (pozadinu)? Činjenica da je postala općeprihvaćena, radi praktične koristi, ne obavezuje muslimane da imaju poseban respekt prema njoj. Hiljade ideja i izuma koje su iz jedne kulture prenesene u drugu, ili iz jedne civilizacije u drugu, da bi bile korisne svima, ne tretiraju se posebno i ne slave se. Kada su drugi prihvatali arapske brojeve, i stotine ostalih izuma muslimana, nisu imali nikakvog razloga da organiziraju dane slavlja. Zašto bi mi muslimani slavili posebno gregorijanski kalendar, koji je uzgred kršćanskog porijekla, samo zato što ga svi koriste?

Naročito moramo biti oprezni kada je u pitanju preuzimanje tuđih običaja. Po pitanju kulture i običaja, muslimani moraju voditi računa o čistoći svog karakterističnog identiteta.

Kada je Božiji poslanik, a.s., došao u Medinu (kada je hidžru učinio) zatekao je ashabe kako se u dva dana zabavljaju, pa je upitao: „Koja su ova dva dana?” Oni odgovoriše: „Mi smo ova dva dana obilježavali u džahilijetu (vremenu prije prihvatanja islama).” Poslanik, a.s., je rekao: „Allah vam ih je zamijenio boljim danima od njih – Kurban i ramazanskim bajramom.” (Ebu Davud)

Božiji poslanik, a.s., nije vidio ništa nedolično u obilježavanju ta dva dana, koji su obilježavali njegovi ashabi, ali ih je ipak uputio na obilježavanje Kurban i ramazanskog bajrama – na obilježavanje onoga što ima veze s njihovim vjerovanjem, a ostavljanje onoga što nema veze s njima.

Kada smo ustanovili da muslimani nemaju nikakvog razloga za obilježavanje nove godine, istaknimo razloge zbog čega je ne trebaju, tačnije ne smiju, obilježavati.

Analizirajmo ponašanje našeg naroda pred Novu godinu!
Ono što se najviše primjećuje jeste enormno trošenje novca u pripremu slavljenja Nove godine. Iako se svi žale na krizu, novca za Novu godinu ima. Izvlači se posljednja crkavica za alkohol, novu odjeću, svečane frizure… Trgovci su posebno dekorirali svoje prodavnice kako bi kod naroda izazvali euforiju i pomamu za kupovanjem, a na udarnim mjestima svojih prodavnica su pripremili raskošan izbor alkohola i raznih nepotrebnih novogodišnjih đinđurija. Narod kupuje a oni zadovoljno trljaju ruke. Makar poslije Nove godine bio gladan, makar zakasnili sa plaćanjem redovitih obaveza, naš narod ne žali potrošiti i posljednji dinar samo da bi bio dio novogodišnjeg cirkusa.

A cirkusa neće nedostaje ni u ugostiteljskim objektima. Odavno su rezervisani ‘briljantni folk umjetnici’, neki i iz Srbije, da gostima željnih kiča i šunda ovu ludu noć učine što luđom. I tu se, naravno plaća. Za jednu osobu mora se izdvojiti od 40 KM pa naviše. Ni ovdje narod ne žali. Iako ne znam koliko ima potvrđenih rezervacija, poznavajući mentalitet nešeg naroda, vjerujem da će i ugostitelji imati razloga da trljaju ruke.

Posebna priča od Božića do Nove godine je sveti Nikola, ili djeda Mraz. Iako svako zna da je je djeda Mraz ustvari sveti Nikola, mnogim muslimanima to ništa ne govori. Važno je ubijediti djecu u dobro srce i natprirodnu moć tog starca da ispunjava sve dječije želje. On širokogrudno dijeli paketiće, koje naravno plate roditelji – ali to nije bitno, a djeca, ko djeca, vesele se poklonu i dive se dobrom djeda Mrazu. A kada bi, recimo, Islamska zajednica tražila od roditelja novac za kupovanje bajramskih paketića djeci, negodovanjima ne bi bilo kraja. Roditeljima je samo važno da se u srcu njihove djeca nađe prostora za ljubav prema ‘plemenitom čiki’. Koga briga za fetvu fetvi-emina u kojoj on kaže da je taj starac kršćanski simbol, nikako nutralan lik, kojeg muslimani ne trebaju prihvatati.

U ovom sveopćem novogodišnjem cirkusu, učestvuju i stari i mladi. Ali naša omladina je posebno motivirana. Da se ispravim, većina omladine. Ima i izuzetaka koji na Novu godinu gledaju racionalno. Pitajte omladinu ili pokušajte ustanoviti šta je konačni cilj novogodišnjeg slavlja, ili čime kulminira novogodišnje slavlje? Vjerujte vrhunac zadovoljstva naše omladine je da se tu noć napiju do besvijesti. Naravno, pod dejstvom alkolhola se lakše stupa u seksualne odnose, lakše se zameće kavga, lakše se izazivaju nesreće… Ali ni to nije dovoljno da se osudi slavljenje Nove godine. Onaj ko se usudi reći i riječ protiv, proglašava se nazadnim, retrogradnim, nekulturnim…

I djeca se uče od malih nogu da budu u trendu. Čak su i piće, koje doduše u sebi nema alkohola, ali koji ima isti naziv kao i skupo alkoholno piće, izmislili da bi djeca u posebnim prilikama osjetila euforiju. Niko ne razmišlja, ili pak proračunato razmišlja, da djeci neće biti teško preći, prije ili kasnije, sa bezalkohonog na piće sa alkoholom. Samo je potrebno naučiti djecu da piju to piće određenog naziva, da ga sa mimbere ne spominjem.

Naročito patetično izgleda čestitanje nove godine. Na sve strane se čuje ‘sretna nova’. U tom čestitanju sreća treba da dođe onako, niotkuda. Naravno da to čestitanje nema nikakve veze sa dovom za brata muslimana, koja je preporučena, zato što sreću, iz tog čestitanja, niko ne veže za Svevišnjeg Boga, koji, ustvari, jedino daje sreću.

To smo mi. Našem narodu i ne treba veliki povod za slavlje. Samo je važno da ima dosta alkohola, golotinje, jeftine muzike i slavlje može početi. Razlog će se naknadno izmisliti.

Ali, svakom svačije.
Neka nam je Bog na pomoći. AMIN.

Hutba: Maglaj, 31.12.’10., ”Vali Recep Yazicioglu” džamija Hatib: Nevres ef. Hodžić ([email protected])
Izvor: web portal islamskazajednica.ba

error: Zabranjeno kopiranje !!